U zadnje vrijeme otkrivaju se mnoge zanimljive informacije o virusu koji nas već mjesecima ne pušta na miru. Nova istraživanja upućuju da je vitamin D itekako važna karika u osnaživanju imuno sustava.
Danas se zna da aktivni oblik vitamina D (kalcitriol ili 1,25 (OH)2 vitamin D3) stimulira proizvodnju katelicidina (obitelji polipeptida koje nalazimo u lizosomima makrofaga i polimorfonuklearnim limfocitima).
Upravo ti katelicidini imaju središnju ulogu u urođenoj imunosnoj obrani koja igra važnu ulogu u supresiji infekcija patogenim virusima i bakterijama. Sve se više glasno govori kako učestalost prehlada i upale pluća tijekom zime između ostalog povezana i sa smanjenim izlaganjem sunčevoj svjetlosti i posljedično smanjenim vrijednostima aktivnog oblika vitamina D u krvi.
Znanstvene studije su ukazale na povezanost niskih koncentracija vitamina D i učestalosti infektivnih bolesti, poglavito infekcija gornjeg respiratornog sustava, ali i ostalih infekcija.
Pokazalo se da je vitamin D posebno učinkovit i u slučaju ovijenih virusa poput virusa influence i koronavirusa (koji posjeduju lipidnu ovojnicu s izdancima na površini).
Danas znamo da najteže oblike bolesti uzrokovane koronavirusom razvijaju kronični bolesnici, posebice pretili, oboljeli od hipertenzije, dijabetesa, malignih bolesti, kroničnih bolesti pluća te starije osobe s komorbiditetima. Sve navedene skupine u ranijim su se istraživanjima dovodile u vezu s niskim vrijednostima vitamina D.
Prema nekim studijama vitamin D mogao bi smanjiti rizik od infekcije SARS-CoV-2 na više načina. Kako smo već napisali vitamin D potiče oslobađanje molekula koje nazivamo katelicidinima koje mogu smanjiti stopu replikacije virusa, a s druge strane , vitamin D smanjuje koncentraciju proupalnih molekulao, dnosno proupalnih citokina, (smatra se da zapravo tzv. citokinonska oluja uzrokuje najveće štete u tijelu), a istodobno povećava koncentraciju protuupalnih citokina koji stišavaju upalu.
Iako povezanost statusa vitamina D i pandemije COVID-19 još uvijek nije potvrđena objektivnim znanstvenim spoznajama, ne smijemo zanemariti rezultate dosadašnjih istraživanja, te ranije stečenim iskustvima i znanjima.
Smjernice za nadomjesnu terapiju
Temelj nadomjesne terapije vitamina D je praćenje koncentracije vitamina D u krvi u rizičnih bolesnika. Mjerenje koncentracije vitamina D u krvi vrši se određivanjem 25-OH vitamina D. Poželjne serumske vrijednosti su od 75 – 100 nmol/L , no za optimalnu zaštitu od infektivnih bolesti sada se već govori i o koncentraciji između 75 i 125 nmol/L 25-OH vitamina D u krvi.
Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) preporučuje unos od 600 IJ dnevno za zdrave osobe, a kao maksimalno dopušteni dnevni unos za zdrave osobe navodi se 4000 IJ dnevno. Kod odraslih osoba koje su u riziku za pojavu nedostatka vitamina D preporučuju se preventivne doze vitamina D koje se kreću od 1.500 – 2.000 IJ vitamina D.