Kolumne

Shvati da si dovoljno dobra

ŽIVI ME
Neki dan mi prijateljica, koja je otišla u Njemačku i radi u zdravstvenoj ustanovi, piše poruke i pita za poslovni savjet. Što da radi, predložena je za zamjenicu šefice, njena šefica smatra da je izvrsna za to radno mjesto, a i direktor također. Već su ju jednom pokušali postaviti na tu poziciju, ali su „naši“ ljudi radili probleme. Sada su i šefica i direktor odlučili napraviti nabolje za svoj kolektiv i imenovati ju bez obzira na negodovanje ljubomornih kolegica.

Ovdje je riječ o jednoj izvrsnoj osobi koju znam od kad smo išle u vrtić. Život ju nije mazio i prošla je zaista razna iskušenja, od preseljenja iz rodnog Zagreba u manji grad u BiH, udaje, djece, uznemirujućeg razvoda do odlaska u Njemačku. Uvijek smo ostale u kontaktu, bez obzira na sve izazove koji su nas kočili u tome i znam da je ostala u Zagrebu da bi sigurno bila izvrsna u onome što bi odabrala. Uvijek je bila odlikašica, posvećena radu, a sada svojim radom prepoznata u „našoj drugoj domovini Njemačkoj“.

No, iako možete biti sjajne u svemu što radite uvijek se ženama to pitanje „jesam li dovoljno dobra“ prikrade u misli i kao crv izaziva sumnju u vlastite sposobnosti. Kad smo nas dvije „zašle“ u dubinu njenog problema „iskopale“ smo ranije nesigurnosti, a svi njeni pokušaji opravdanja koje mi je dala završili su s rečenicom: „ U pravu si, nisam o tome tako razmišljala. Hvala ti.“

Nama ženama kao da fali ta jedna samouvjerenost i hrabrost muškaraca koja bi nam dala dovoljno snage da ne propitujemo previše svoje sposobnosti i ne brinemo se što će biti za godinu, dvije, pet.
A opet s druge strane, ne možemo niti ne trebamo biti muškarci već voditi se ženskom energijom i pokušati izbalansirati „mušku i žensku prirodu u nama“. Ima tih nekih muškaraca koji kažu da smo mi žene čudo i potpuno se slažem s njima. To što mi možemo izbalansirati, odraditi, kreirati, zaista rijetko koji muškarac može.

Da je u ovo slučaju posao bio ponuđen muškarcu on bi ga sigurno prihvatio bez previše razmišljanja što će njegovi kolege reći, hoće li „igrati igrice“, jesu li mu zavidni, hoće li mu smještati i slično. Kod žena to ide drugačije. Mi želimo imati ugodno radno okruženje i želimo se svidjeti svima (ako je moguće). Tu leži najveća prepreka zbog koje ne prihvaćamo posao čak i kada nam se nudi. Doduše ima i onih drugih žena koje jedva čekaju i koje se guraju na određena mjesta pritom ne razmišljajući o nikome drugome osim o sebi. No, to je posebna kategorija o kojoj ovdje nije riječ.

Većina žena se i danas bori s osjećajem manje vrijednosti i problemom manjka samopouzdanja. Vidjela sam mnoge izvrne žene koje uvijek pitaju jesu li nešto dobro odradile i koje trebaju potvrdu jer ju ne pronalaze u sebi. I ja sam bila jedna od tih žena pa mogu reći iz vlastitog iskustva da nije lako vratiti se u samouvjeren „mode“ čak niti onda kada svi u tebi vide puno više od onoga što nosiš i u što ne vjeruješ. No to trebamo prihvatiti kao jedno stanje, put kojim trebamo kročiti prema onome što zaista jesmo. Kada prihvatite život i okolnosti koje nam se stvaraju kao proces ili put onda postane lakše. ne držite se grčevito za sliku koju imate i koja se mora ostvariti točno onako kako ste zamislile nego puštate da vas život vodi u neke nove svjetove koji su uglavnom puno ljepši i puno nevjerojatniji od onih koje možete zamisliti.

I zato, prvo uvjerenje koje trebate usvojiti je: Dovoljno ste dobre!

mr. sc. Ivana Radić, predsjednica Udruge Međunarodna mreža poslovnih žena

Facebook komentari

ŽIVI ME

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.