LICE

Nije na Grinch ukrao Božić, sami smo ga ukrali

ŽIVI ME

drvo srce

Polako ali sigurno ulazimo u završno blagdansko finale. Božić je pred vratima, pripreme su započele i sve se užurbalo, sve osim vremena. Ono cmolji i dosadno je i nimalo ne poprima ovaj blagdanski duh.

Kada smo kod tog tzv. blagdanskog duha, znate li što je uopće božićni blagdanski duh?

Nekako svi bi to trebali znati, zar ne? Toliko godina ponavljamo taj blagdanski duh da bi već i najgluplji naučio. Ovo je vrijeme mira, ljubavi, otvaranja srca, doba kada uvažavanje i tolerancija postaju nit vodilja, kada pomažemo i brinemo o drugima, kada tako nesebično dajemo i samo širimo dobre vibracije. To bi bio taj duh koji bi trebao zavladati zrakom i titrati od dobrote i ljubavi, s puno velikih osmijeha i topline u pogledima.

Ja ne znam, možda se krećem u potpuno krivim prostorima ili sam upala u neki vanblagdanski procijep u kojem vladaju drugačija pravila, što god bilo ali ovaj blagdanski duh živi negdje dalje.

Veliki shoping centar, hrpa ljudi, nema mjesta ni za parkiranje. Ispred mene dvojica divljaju jer su zapikirali isto mjesto gdje bi mogli ostaviti auto i sada iz sveg glasa urliču jedan na drugog dokazujući da je baš on u pravu. Jedan drugog časte epitetima kao što su kretenu, idiote, imbecilu, mašu rukama i spominju dalju i bližu rodbinu. I sve to zbog samo jednog parkirnog mjesta.

Dok sam stajala iza njih i čekala da neko pomakne auto da se može proći, iza mene se nakupila kolona. Onda je prvi zatrubio, iza njega i drugi, pa treći, a onda su svi ti auti iza u isti glas zasjeli na trube. Nastala je zaglušujuća buka. Ali to nije bilo dovoljno. Kada su vidjeli da ova dvojica ne prestaju sa svojim fajtom, otvorili su prozore i počeli galamiti na njih. Neki su čak i izašli iz auta. Onda su i oni počeli ovu dvojicu častiti istim imenima, prijetiti, psovati….i sve se pretvorilo u neopisivi kaos koji se samo širio.

A onda je jedan od ovih dvojice naglo okrenuo još nešto mrmljajući sebi u bradu, sjeo u auto i otišao. Svi su onda posjedali u svoje aute i nastavili dalje. I ja sam nastavila, nakon par minuta kruženja parkingom našla sam slobodno mjesto.

Kada sam izlazila van, čula sam kako se na drugom kraju parkinga dvojica svađaju. Ista scena, drugi akteri, ista energija.

U šoping centru bilo je toliko gužve kao da se nešto dijeli džabe. Do mene muž i žena s djetetom. On je nervozan jer izgleda mrzi blagdansku kupovinu, i dijete je nervozno, vuće mamu za ruku i uzima sve s polica. Mama jednako tako nervozno otima stvari iz njegovih ruku i vraća na policu govoreći da prestane. U tom trenutku tata primijeti nešto u kolicima što mu se baš i nije svidjelo i krene s napadom na ženu, zašto je to kupila, zar joj to baš treba, kako samo troši novac bez veze, jer joj on već nije rekao da je to ne kupuje, onda je ona istim tonom i njemu odbrusila da nema pojma i neka se ne petlja u stvari koje ne zna.

I ne znam što je dalje bilo jer sam pobjegla do blagajne. Naravno i tu je bila gužva. Izbezumljene blagajnice trudile su se biti ljubazne i svakog uslužiti što bolje, ali to nekom na kraju reda nije bilo po volji pa je krenuo s njurganjem kako su spore, pa kakav je to način da ne rade sve blagajne, pa je krenuo na političare, hrvatska posla, krađu i lopovluk i bio je sve glasniji i glasniji. U tom trenutku blagajnici je ispala boca iz ruke, razbila se i polila pola blagajne. Brzo je uzela krpu i krenula brisati, onda je došla još jedna i počela mesti staklo, svi su se uskomešali i počeli komentirati. Neki su se okrenuli i napali ovog što je i dalje glasno njurgao, a neki su napali blagajnicu, u stilu ma tko ju je zaposlio tako smotanu i sporu i nikakvu. I opet je nastao kaos.

Došla sam doma, zaključala vrata i poželjela da bar tri dana ne moram izaći van u ovo prekrasno blagdansko okruženje.

Što nam se to dogodilo, gdje smo se izgubili, zar nam je doista Grinch ukrao Božić? Što je to u ljudima da više ne mogu podnijeti nikoga i da jedva čekaju da se nešto dogodi da mogu izbaciti sve frustracije i bijes na nekog drugog?

Halo! Jingle bells….svjetlucaju svjetla, mirišu cimet i klinčići, božićne zvijezde su tako crvene, udahnite duboko 10, 9, 8, 7, 6….5…. Božić nam ide, divno je, djeca se vesele, jedva čekaju Badnjak da mogu kititi božićno drvce i uživati u zajedništvu. Vratimo Božić u naša srca, postanimo opet ljudi koji vole i razumiju i pomažu i imaju mir u sebi.

Nije nam Grinch ukrao Božić, ukrali smo ga sami, sami ga možemo i vratiti. Zato nabacite osmijeh, otvorite srce i ne propustite od ovih trenutaka napraviti trenutke za pamćenje i sebi i drugima, a ako vam neko i “ukrade” parkirno mjesto koje ste prvi ugledali, odmahnite rukom i u svojim mislima poklonite mu to “vaše” mjesto i vidjeti ćete kako će vam brzo doći drugo. Znate li onu, ako se vi pobrinete za druge, Svemir će se pobrinuti za vas.

Uživajte u predblagdanskim događanjima!

DG

Facebook komentari

ŽIVI ME

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.